Orgulje Đakovačke katedrale

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

Orgulje je 1936. godine izradio Franc Jenko.

Sadašnje orgulje druge su po redu, a one prve, koje su postavljene u Strossmayerovo vrijeme nakon završetka gradnje, izgorjele su u velikom požaru 1933. g, koji je izbio upravo u orguljama tijekom njihove obnove.
“Izgled današnjih orgulja u potpunosti imitira izgled bivših orgulja jer je vanjski ormar instrumenta građen prema planu koji je bio ostvaren i na prvim orguljama đakovačke katedrale. Dakle, kada se gleda danas na kor đakovačke katedrale identično je izgledu 1882. godine kada su orgulje bile postavljene”, navodi velečasni Andrić.

Izgradnja drugih orgulja đakovačke katedrale, trajala je 3 godine, a završena je 1936. i one nisu obnavljane od tada.
“Danas se itekako vidi da je ta obnova potrebna i da je možda bila potrebna i prije. Za razliku od mehaničkog sustava, koji je jednostavniji, ovaj pneumatski sustav prijenosa zvuka od tipki do cijevi u orguljama je složeniji i vjerojatno ima i neki svoj rok trajanja. Orgulje su nam sada pred istekom roka trajanja i puno toga pojedinačno kad se gleda to i pokazuje. One, doduše, još uvijek mogu svirati i gromko i tiho, međutim, pojedini zvukovi pomalo zakazuju, negdje tipka neka i ne radi, negdje se neka cijev iskrivila…. Ove orgulje vape ne samo za obnovom, nego i za jednim generalnim čišćenjem…jer taj instrument nije očišćen 80 godina…”, navodi velečasni Andrić.

Obnova orgulja đakovačke katedrale, trebala bi biti takva restauracija da taj instrument ostane povijesno onakav kakav je bio prije 80 godina.
Procjenjuje se da obnova takvog instrumenta košta četvrtinu njegove cijene, a vrijednost ovakvih orgulja, kako navode stručnjaci, kreće se oko 2 milijuna eura.
“Kada bi se danas naručivao takav instrument, s ovom dispozicijom, s ovim brojem registara, s ovim volumenom i ovim materijalima, kažu da bi koštao oko dva milijuna eura. To je puno novca, međutim, moramo biti svjesni da orgulje imaju 73 registra, 5486 cijevi, da je sve ručno rađeno, sve rađeno plemenitim metalima, prvoklasnim drvom, legurama ….”, zaključuje maestro Andrić navodeći da se takav posao nikako ne bi smio svesti na improvizaciju.

Komentiraj