Orgulje dubrovačke biskupije

Blato, Korčula, crkva Svih Svetih
Cavtat, franjevačka crkva Gospe od Snijega
Cavtat, crkva sv. Nikole
Čilipi, crkva sv. Nikole
Dubrovnik, dominikanska crkva Sv. Dominika
Dubrovnik, franjevačka crkva Sv. Frana
Dubrovnik, katedralna crkva Velike Gospe
Dubrovnik, isusovačka crkva sv. Ignacija
Dubrovnik, crkva Sv. Jakova, veće orgulje
Dubrovnik, Sv.Jakov, pozitiv (male orgulje)
Dubrovnik, dominikanska crkva sv. Križa
Dubrovnik, sestre ančele, crkva Srca Isusovog
Dubrovnik, crkva sv. Vlaha
Dubrovnik, orgulje iz vile Šeherezada
Janjina, crkva sv. Vlaha
Korčula, dominikanska crkva sv. Nikole
Korčula, crkva sv. Marka
Kuna, crkva Velike Gospe
Kuna, franjevačka crkva Gospe Delorite
Lopud, crkva Gospe od Šunja
Lumbarda, crkva sv. Roka
Orebić, crkva Pomoćnice Kršćana
Orebić, franjevačka crkva Uznesenja Marijina
Rožat, franjevačka crkva Pohođenja Marijina
Slano, franjevačka crkva Sv. Jeronima                                                                                                  Smokvica, crkva Očišćenja Marijina
Vela Luka, crkva sv. Josipa

Cavtat

Dubrovačka katedrala

sv.Vlah, Dubrovnik

Korčula

Lopud

Orebić

Rožat

Smokvica

Vela Luka

Orgulje Đakovačke katedrale

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

Orgulje je 1936. godine izradio Franc Jenko.

Sadašnje orgulje druge su po redu, a one prve, koje su postavljene u Strossmayerovo vrijeme nakon završetka gradnje, izgorjele su u velikom požaru 1933. g, koji je izbio upravo u orguljama tijekom njihove obnove.
“Izgled današnjih orgulja u potpunosti imitira izgled bivših orgulja jer je vanjski ormar instrumenta građen prema planu koji je bio ostvaren i na prvim orguljama đakovačke katedrale. Dakle, kada se gleda danas na kor đakovačke katedrale identično je izgledu 1882. godine kada su orgulje bile postavljene”, navodi velečasni Andrić.

Izgradnja drugih orgulja đakovačke katedrale, trajala je 3 godine, a završena je 1936. i one nisu obnavljane od tada.
“Danas se itekako vidi da je ta obnova potrebna i da je možda bila potrebna i prije. Za razliku od mehaničkog sustava, koji je jednostavniji, ovaj pneumatski sustav prijenosa zvuka od tipki do cijevi u orguljama je složeniji i vjerojatno ima i neki svoj rok trajanja. Orgulje su nam sada pred istekom roka trajanja i puno toga pojedinačno kad se gleda to i pokazuje. One, doduše, još uvijek mogu svirati i gromko i tiho, međutim, pojedini zvukovi pomalo zakazuju, negdje tipka neka i ne radi, negdje se neka cijev iskrivila…. Ove orgulje vape ne samo za obnovom, nego i za jednim generalnim čišćenjem…jer taj instrument nije očišćen 80 godina…”, navodi velečasni Andrić.

Obnova orgulja đakovačke katedrale, trebala bi biti takva restauracija da taj instrument ostane povijesno onakav kakav je bio prije 80 godina.
Procjenjuje se da obnova takvog instrumenta košta četvrtinu njegove cijene, a vrijednost ovakvih orgulja, kako navode stručnjaci, kreće se oko 2 milijuna eura.
“Kada bi se danas naručivao takav instrument, s ovom dispozicijom, s ovim brojem registara, s ovim volumenom i ovim materijalima, kažu da bi koštao oko dva milijuna eura. To je puno novca, međutim, moramo biti svjesni da orgulje imaju 73 registra, 5486 cijevi, da je sve ručno rađeno, sve rađeno plemenitim metalima, prvoklasnim drvom, legurama ….”, zaključuje maestro Andrić navodeći da se takav posao nikako ne bi smio svesti na improvizaciju.

Orgulje Varaždinske katedrale

1987. g. kanonik Domislović započinje s velikim osobnim naporom i upornošću prikupljati darove po njemačkim biskupijama te je za biskupiju u nastajanju uspio u Varaždin dopremiti veliku financijsku i materijalnu pomoć. Godine 1988. naručio je sve dijelove za izgradnju orgulja u tvornici orgulja Laukhuff u Weikersheimu (Njemačka).

Prije samog početka Domovinskog rata započela je izgradnja novih orgulja u crkvi. Posao gradnje kanonik Domislović, povjerio je njemačkom graditelju Wolfgangu Braunu iz Bickelsberga pa su tako orgulje izgrađene 1990., a 1998. g. proširene za još 12 registara.

Današnje orgulje, pete po redu u istoj crkvi, postavljene su u novi trodijelni prospekt, ali je u prospektu ostavljen stari središnji ormar iz 18. st.

Njihova kvaliteta naročito dolazi do izražaja prilikom održavanja koncerata glasovitih Varaždinskih baroknih večeri te na svečanim misnim slavljima.

Orgulje Zagrebačke katedrale

Zagrebačka katedrala smatra se najvećim i najvažnijim sakralnim objektom u Hrvatskoj. Gradnjom pripada monumentalnim gotičkim katedralama i o Zagrebu govori kao o snažnom srednjovjekovnom središtu. Osnivanje biskupije u Zagrebu 1093./ 1094.g. iniciralo je gradnju stolne crkve.

Povijest orgulja katedrale je daleka i bogata.

Prve podatke o orguljama nalazimo već u 15. i 16. st. Nabavio ih je biskup Osvald, a već u 16. st. ih je popravljao A. Flauenstein. Katedralni orguljaš G. Štrukl podrijetlom iz Štajerske, 1647. g. gradi novi instrument s 13 registara.

Već negdje oko 1690. g. ljubljanski orguljar I. Faller pregrađuje i povećava orgulje u kojima se očituje utjecaj južnonjemačke i talijanske orguljarske tradicije. Nakon toga se  dugo ne zna ništa pouzdano što se zbiva s orguljama u katedrali sve do 1834. godine, kad u katedralu stiže novi do tada najveći instrument u Hrvatskoj, mađarskog graditelja F. Fochta. No, zbog pogrešaka u konstrukciji ubrzo su prodane crkvi u Pregradi. Bile su to tromanualne orgulje s 40ak registara. I danas se još nalaze u Pregradi u prilično lošem stanju.

Godine 1852. Kaptol naručuje orgulje kod ugledne njemačke tvrtke Walcker iz Ludwigsburga s 4 manuala, pedalom i 50 registara. Postavljene su već 1855., a ono što je iznimno važno je da je tvrtka Walcker u to vrijeme poznata u cijelom svijetu te iznimno cijenjena, a njene velike orgulje su tad već stajale u crkvama u Hamburgu, Ulmu, Bostonu i one najveće u Rigi.

Ove zagrebačke orgulje ubrajaju se među 5 najvrjednijih ostvarenja spomenute tvrtke. Nakon potresa 1880. godine i one su teško stradale te su u razdoblju koje je dolazilo bile izložene učestalim intervencijama orguljaških majstora, sve do 1912. g. kad sve te loše intervencije uklanja tvrtka Walcker koja ih je i gradila, te ih i modernizira. Posljednji veći restauratorski zahvat na njima bio je 1978. godine.

Orgulje zagrebačke katedrale pripadaju redu koncertnih orgulja romantičnih zvukovnih osobina s preko 6000 svirala, 78 registara i 4 manuala. Na tom je instrumentu moguće izvoditi doslovno svu orguljašku literaturu od stare glazbe pa sve do najsuvremenijih skladbi. Kako za solističke koncerte sjajan je i za komorno muziciranje. Svirale su smještene u monumentalnom neogotičkom kućištu koje se izvrsno uklopilo u prostor katedrale.

Te se orgulje danas smatraju vrhunskim dostignućem  i jedne su od najvećih u Europi i svijetu, a ujedno se svrstavaju među 10 najljepših i najkvalitetnijih orgulja u svijetu.

Spomenik su kulture nulte kategorije, registrirane pri Ministarstvu kulture RH kao zaštićeno kulturno dobro.